Kada ti jedna crtica promijeni život ...
Život je lijep
Blog
ponedjeljak, rujan 19, 2011
Prije gotovo pet mjeseci na svijet je došlo naše srce. Lijepo, lagano, nije svoju mamu namučio ni blizu koliko su me poplašili. Savršeno zdrava beba. Jako željena, voljena još dok je bio samo hrpa stanica koje se dijele i množe. Centar našega svijeta.

A zašto ona nije bilo te neke svemirske sreće kada su mi ga dali u ruke? Da, gledala sam ga, brojila mu prstiće, gledala muža kako ga pažljivo drži, cijelu sam prvu noć gledala to malo biće. I znala sam već tada da više ništa nije važnije od njega. Ne samo znala, osjećala sam to. A opet, gdje je navala te ljubavi? Zašto je nema? Kakva sam ja to mama?

Nismo imali sreće sa grčevima. Počeli su već drugu noć njegova života i bili su brutalni, trajali cijele dane i noći, jedva da je spavao, samo smo se nosali, mazili i plakali zajedno s njim od te proklete nemoći. I nadali se sa svakim novim kapima da biti će bolje. A onda shvatili da će pomoći samo vrijeme. Povremeno, usred noći, dok sam ga nosila i slušala kako neutješno vrišti od boli, i dalje sam se pitala gdje je ta ljubav? Zašto nema tog naleta, te ogromne sreće. Morala bi biti tu. Samnom definitivno nešto nije u redu. Ja sam nikakva mama. Ne volim svoje dijete.

Negdje u onom racionalnom dijelu svoje svijesti znala sam da sama sebi pričam gluposti. Sjećala sam se što su mi na tečaju govorili o PPD-u, ali jednostavno sam to zanemarivala. Iz nekog je razloga bilo lakše misliti da nisam dobra mama. Da ne volim svoje dijete.

Muž je tu napravio puno. Vidio je kamo to vodi. I ostao je sabran. Zbog nas troje. Nije dao da pričam da ne volim malenoga. Svakodnevno mi je ponavljao što za njega činim i da se to čini iz ljubavi, ne iz dužnosti. Svakodnevno mi je puštao snimku iz sobe u bolnici na kojoj pričam malenome. Svaki dan mi je ponavljao da me on voli, a da on ne bi mogao voljeti ženu koja ne voli svoje dijete. Svakoga me je dana grlio, svakoga je dana uzimao malenoga i tjerao me da se odmaram.Svako me jutro natjerao da se izvučem iz piđame, sredim kosu, obučem se i odem u dućan. Svaku večer smo išli u šetnju. I svaku me noć grlio kad sam legla.

I onda je jednoga dana, kada je maleni imao skoro tri mjeseca, samo došao taj nalet ljubavi. Odjednom je taj osjećaj bio tu. Kao da je tu oduvijek. I od toga dana samo raste. Pa prvi osmjeh mog krezubog princa. Suze kada me je prvi puta pomazio onim malim ručicama. Kada je počeo gugutati, okretati se zamnom ma gdje bila.

On je od kada sam saznala da dolazi bio centar moga svijeta. Ali ja sam postala centar njegovoga.

lovesucks @ 20:40 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 9, 2011
Kako je ovo moja prva beba, trebalo je dugo dok ga nisam osjetila. A onda sam na Božić dobila stvarno najljepši mogući poklon. Nekakve mjehuriće, valove nisko u trbuhu koji nesumljivo nisu od probave. Bio je to moj malac, rastezao se, radio si mjesta. Moj najdraži podstanar se polako širi.

Od tada uživam u kuckanju svaki dan. Najčešće rano ujutro i kasno navečer malo mi pokuca da znam da je tamo. I svaki put kada stamanim nešto slatko Laughing Mamin sin, pali se na slatko Cool

Iako, ako je vjerovati mojoj dragoj ginekologici, beba će biti isti tata. Duga bedrena kost daje naznaku da će biti dugačak/visok, oblik glave kaže da je skroz na tatu, a i kada se god potrudim pojesti masu zdravoga povrća izazove mi takvu žgaravicu da satima rigam vatru. Ali kad pojedem komad mesa, sav je sretan. Kao tata. Taj bi povrće pojeo valjda samo da mu pištoljem prijetiš. A  možda ni tada Undecided

Bitno da malac napreduje. A mama po novome mora na dijetu Frown Tlak malo skače, pa nema slanoga i masnoga, a ni slatko nije pretjerano poželjno. No dobro, barem sam uživala u Božiću i svemu popratnome Laughing

lovesucks @ 15:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, prosinac 25, 2010
Prošlo je dugo vremena od kada sam zadnji puta pisala ovaj blog. A promijenilo se toliko toga da bi mi trebao priličan broj postova da sve opišem. No, kako je uvijek rezultat ono što se računa, da sumiram.

Faks sam završila. Sa svim pohvalama. Dobila bolje radno mjesto, a i (za divno čudo) višu plaću. I vratila se ljubavi koju nikako zaboraviti. Drotu mome. Zajedno smo godinu i osam mjeseci. Ne sjećam se da sam nekada kao sada bila mirnija i sretnija. I sa nekakvom sigurnošću da će sve biti kako treba. Prije godinu dana smo krenulu raditi svoja četiri zida. Standard - neki kredit, puno prijatelja, jako puno rada, ali i useljenje kroz nekoliko mjeseci. Taman negdje oko moga rođendana.

Ali najvažnija stvar u našim životima je beba koju čekamo. Danas smo prešli pola puta, 20 tjedana i nekoliko dana. Bila je željena beba, "radilo" se na njoj ustrajno i prilično dugo (10 mjeseci), a došla je u mjesecu kada se više zaista nismo ni nadali, ni pratili, ni ništa. Naša najveća sreća, osjećaj kakvog do sada nisam imala, sreća, strah, panika, ushit i 1001 osjećaj u istoj sekundi. Tjedni privikavanja na tu činjenicu iako smo bebu htjeli, pa privikavanje na promjene na tijelu, na promjene raspoloženja, na fizičke aspekte trudnoće, na mučnine, potrebu za snom od jutra do sutra, oticanje zglobova, bolove u leđima ... Ali i neopisiv osjećaj kada smo sa sedam tjedana kod ginekologice čuli srce, pa saa 12 tjedana kada je beba mahala, micala se, okretala, pa sa 16 tjedana kada je radila neka čudna salta, a doktorica je molila da se samo na sekundu smiri da ga uslika i izmjeri. Njega. Kaže da je sin. Naša ljubav, naš svijet.

lovesucks @ 22:37 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 25, 2008
Gledala sam danas Seks i grad. Usprkos tome što sam govorila da neću. Badava mi ... mimoza sam u duši. Morala sam pogledati.
Sam film je ono ok, ali niš spektakularno. Bajka. Priča za djecu. Ili kako god. Utopija. Sve je moguće, ljubav uvijek pobjeđuje, ako voliš, sve će jednom doći na svoje. Makar nakon deset godina, gomile prekida, laži, prijevara ... Jednoga dana doći će They lived happily ever after.
Da stvar bude gora, ili barem zanimljivija, tulila sam kao zadnja šiparica na filmu. Najprije dok je svirala pjesma iz naslova posta, kasnije pred kraj filma. Mislim, zaista je vrijeme da prekinem zavaravati samu sebe. Želim vjerovati da bajke postaju stvarnost. Želim vjerovati u princa na bijelom konju, ne samo konja ili mazgu, u neki dvorac ili barem kućicu u cvijeću. Zato sam i išla pogledati film. Mislim da trenutno tražim nadu. Tražim neku prokleto dobru ljubavnu priču koja je dobro završila. Nažalost, ne vidim ih baš oko sebe. Moju da ni ne spominjem, sve se nekako raspada u zadnje vrijeme u životima ljudi koje volim. Veze koje su bile meni uzor otišle su dovraga, ljudi mi se mijenjaju pred očima, a ja sebe uvjeravam da će sve jednom završiti sretno. Ako to ponovim dovoljno često i glasno postati će istina, ako je vjerovati poslovici.
Pa si ponavljam - biti će jednom, jednom će sve, baš sve biti dobro. Jednom će bajka postati stvarnost...
lovesucks @ 22:45 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 18, 2008
Eto, gotovo je. Jučer su izašli konačni rezultati svih ispita na faksu. Nisam loša. Prosjek semestra 80,2 %. Nije loše. Ma serem. Super je. I čemu da sad budem skromna. Za to sam se itekako potrudila. Za ta prva mjesta na listama. I zaslužila sam ih. 
Posljednjih mjesec i pol bilo je gadno. Odradila sam dva seta kolokvija i sve završne ispite, promijenila treninge i sada lupam četiri puta tjedno vreće za bok i neke zamišljene slike u zraku. Završila je veza. Oporavila sam se od manjka kalija i još nekih elektrolita u organizmu. I opet sam iz svega izašla. I idem naprijed. 
Danas mi budućnost, bliža i dalja, izgleda lijepo, privlačno, veselim se. Nemam obaveza. Ne moram slijedeća tri mjeseca nakon posla letiti doma i učiti nekoliko sati. Ne moram pisati seminare, raditi prezentacije i slična sranja. Ne moram se subotom ustatu u 6 sati i provesti cijeli dan na faksu. Mogu, ako želim, spavati popodne, otići u kino kad mi se sjeti, lumpati cijeli vikend a da ne mislim da u ponedjeljak imam kolokvije ... ova tri mjeseca biti će pravi odmor  Zasluženi!
Netko je pitao ako mi je figurella pomogla. Je, pomogla je. Dobila sam ono što sam i željela - promjenu navika. I naviku da redoviti vježbam. Samo što su mi ovi treninzi naporniji, traže od mene više, izbacim više negativne energije ... a da ne govorim da su jeftiniji. Izgubila sam dosta. U 6 mjeseci 9,5 kg i jako puno centimetara ... i nastavljam dalje.
Svima sjajan dan želim. Kiši usprkos.
lovesucks @ 08:59 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, lipanj 13, 2008
Sutra je konačno gotovo. Zadnja dva završna ispita na fakultetu, pa tri mjeseca blaženog odmora. Tj. malo polakšeg tempa. Malo posla i puno više odmora, zabave, uživanja. Moram priznati da sam zadnjih dana počela osjećati umor. Ne fizički, fizički sam sasvim u redu. Ovi treninzi za moje tijelo čine čuda. Puno više nego oni koje sam imala u figurelli. Psihički sam ... ne znam, malo otupljela, malo prazna. Jednostavno je zadnji mjesec za mene bio previše, dva kolokvija, završni ispiti, masa posla, trovanje hranom i prekid. Way too much, rekla bih.
Jučer je bilo točno mjesec dana. Od prekida, mislim. Poslao je poruku. Onako, samo da vidi valjda plačem li još. Ne plačem, nemam namjeru plakati. Ne vrijedi. Samo sam zamolila da izbriše moj broj mobitela ... ne želim ga više čuti. Nemam mu više što za reći.
A sutra, tamo oko dva popodne, kada sa faksa dođem kući, najprije ću u jednu kutiju (koju sam već pripremila) potrpati sve knjige. A onda fino leći u krevet i konačno spavati. A navečer ... ako me netko bude trebao, moja lokacija je Gat Karolina, na riječkoj Rivi, neki od tamošnjih šankova ... ovisno o vremenu biti ću ili uz ili na, a nikad se ne zna, možda i ispod njega. Fiumanka je, ekipa čeka, a meni treba večer isključenog mozga.
Budite mi dobro, dragi moji.
lovesucks @ 20:57 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 8, 2008
Sjednem si fino na pod ispod kreveta, tamo negdje prije šest popodne, hladni Leffe sa jedne strane, čips sa druge strane, daljinski blizu ... Gleda se tekma, naravno. I odgledam sve, mozak na paši, malo nerviranja oko igre, suđenja i slično, SMSanje sa par frendova. Uglavnom, popodne zamišljeno da se opustim prije pakla koji me čeka sa završnim ispitima slijedećeg tjedna. I zaista je tako bilo. Dok nisam napravila jednu grešku i ostala poslušati kometare na utakmicu.
Pitam se ... koji k... prokleti Sanader ima sjediti tamo i pričati kako je sve divno i krasno?!?!?! Koji je on tamo faktor? Izbornik, možda je igrao utakmicu? Kladim se da nije sam platio svoju karnu niti kartu ikoga iz svoje svite. Kao ni prijevoz, smještaj i ostalo. No, kruha i igara, valjda. Sve samo da zaboravimo na cijene benzina i ostale pizdarije.
čestitke dečkima, blijedoj igri usprkos. A ovom telcu - buzz off!
lovesucks @ 20:42 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 4, 2008
Je li vam se ikada dogodilo da se danima budite točno u isto vrijeme? Na minutu. I to bez određenog razloga, bez sata, to nije uobičajeno vrijeme za ustajanje.
Već nekoliko dana budim se u 5:17 ujutro. Bez razloga. Nema tada neke buke da me probudi. Samo otvorim oči, okrenem se i na satu piše ta brojka. Zatvorim oči i nastavim spavati do šest. Kao da se ništa nije ni dogodilo.
Opet sam u problemima sa snovima. Sanjam ga. Reklo bi se u filmu da mi nepozvan ulazi u snove. A lijepi su to snovi, moram priznati. Noćašnji je završio tako da sam ja sva nikakva sjedila na nekom kauču, on je došao do mene i samo me pogledao, uhvatio za ruku i samo držao. Ali ne želim ga ni u snovima. Neka ode. Valjda je još prerano ...
Sreća da nemam mnogo vremena za misliti, za osjećati. Faks je na samom kraju. Još završni ispiti slijedeći tjedan, a onda tri i nešto mjeseca pauze od tih obaveza. Posla imam da ne znam gdje bih počela, treniram sada četiri puta tjedno i to me spašava. Ali smijem se stalno. Uvjeravam sebe da mogu, da sam dobro. Jednom davno, kada sam bila kod psihologa, rekao mi je da postoje dva načina oporavka; iznutra prema van, ali i izvana prema unutra. I oba su dobra i oba rezultiraju uspjehom. Samo što oba zahtijevaju puno truda. Ovaj put pribjegavam ovom drugom ... i treniram svoju tvrdoglavost.
lovesucks @ 19:26 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 29, 2008
Moj brat mrzi našeg biološkog oca. To je činjenica. Ok, ni ja ga ne volim. Svako toliko me uvrijedi, ali otac mi je i ja se tvrdoglavo i dalje trudim imati to na umu i imati sa njim kakav takav odnos. Moj brat ne. Još od kada je počeo sa drogama, baš ga prezire. Sve što se tiče našeg oca, on mrzi. Doduše, mrzi i mene, ali to je zato je mnome odavno ne može manipulirati.
I zanimljivo je i tragično i komično i ironično u isti tren kako je on ustvari kopija mog oca. Pljunuti on. Čisti dokaz da krv nije voda. Maloprije sam se u to uvjerila i nikako da dođem k sebi. Naime, brat se ne drogira nekih pola godine. Ali našao je drugu zanimaciju. Jednom, dvaput, triput tjedno zaviri pokoji put previše u dno čaše vina. Ili boce piva. Maloprije ulazim u dnevni boravak, moja mama sjedi za kompjuterom, igra pasijans, a on stoji kraj nje, drži ruke okačene o tregere radnog odijela, oči na pol koplja, oko njega je smrad vina ubio i sve komarce. I priča o tome kako ima velike planove. Jer je njegov prijatelj našao načina da zaradi 15 000 kn mjesečno. A da čak i ne radi baš sve dane u mjesecu. I svaka druga riječ mu je znaš i ljulja se polako sa jedne strane na drugu i gestikulira ... I tako prokleto isto izgleda kao tata. Jednako. Isto. I uopće ne reagira na činjenicu da ga nitko ne sluša. To je ionako nevažno.
I pitam mamu kad je otišao je li se prebacio sa droge na alkohol. Dobila sam jedan tako tužan pogled i još tužnije Izgleda da je. I kažem joj da mi izgleda jednako kao tata. Kaže mama da zna. I to sa takvim pogledom kakvog se ne sjećam da sam ikada kod nje vidjela. Ne znam radi li se o prevelikoj tuzi ili pak jednostavno rezigniranosti. Ili kombinaciji. Kako joj mora biti gledati ispred sebe kopiju osobe koja joj je zagorčavala život i biti tako nemoćna to promijeniti?
I pitam se ... je li moj brat uopće svjestan da je postao baš ono što najviše prezire? Naravno da nije. U njegovoj glavi ipak je sam sebi najvažniji. I najbolji.
lovesucks @ 22:59 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 27, 2008
Jučer sam ga vidjela. Prvi puta nakon poruke i prekida. Jer sam morala kod njega u stan po dosta svojih stvari. I vratiti ključ. I uzeti četkicu za zube. I zubni konac. I moj omiljeni ručnik. I ogrtač koji mi je poklonio ... i još mnogo toga. Mnogo, a opet, sve je stalo u jednu ne pretešku kutiju. Običnu, neuglednu, neosobnu kartonsku kutiju. Podsjetila me na njegovu poruku.
Izgledao je ... ne znam pravu riječ, ali poraženo bi bio relativno dobar opis. Tko ili što ga je učinilo takvim, ne znam. Trebala sam puno, tako puno snage da mu ne dotaknem lice i pitam što mu je. Ono što sam htjela je opaliti mu šamarčinu, a onda ga zagrliti i pitati što ga je natjeralo na sve ovo. 
Ali nisam. Izdržala sam. Pokupila sam stvari, ostavila mu ključ na pultu, rekla bok i otišla. Scena kao iz kakvog trećerazrednog hollywoodskog filma. Kao da si više nemamo što reći. Možda je tako i bolje.
Sada razmišljam što sa stvarima iz kutije ...
lovesucks @ 14:49 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, svibanj 24, 2008
Od kada sam bila mala, mama mi je tu rečenicu svako toliko ponavljala. posebnoje često to činila u mojim tineđerskim godinama. Znate, u onim fazama kada ti je i najmanja neispunjena želja jednaka tragediji. Bilo da se radi o simpatiji, komadu odjeće, izletu ... ma bilo čemu.
Jučer ju je, nakon dugo, dugo vremena ponovila opet. Došla sam navečer sa treninga. Radi velike količine negativne energije, počela sam tri puta tjedno ići na kick aeribic. Ona vreća za boks je savršena. I došla sam navečer, umorna, jedva volan okrećem za doma. U trenerci, rasčupana. I kaže meni moja mama da joj već dugo, dugo nisam izgledala ovako dobro. Osim nešto tuge u očima. Ali da sam fizički svaki dan sve bolje, kaže ona. Trenerka mi drugačije stoji, majice plešu oko mene i tako to. Pa eto, nije svako zlo za zlo, kaže mama.
Uhvatila sam se noćas misliti o tome. Zaista nikada nije sve crno. Ima jedna polovica koju sam pročitala prije nekog vremena. Ne znam kako točno ide, ali u stilu Za sve što dobiješ, nešto izgubiš, za sve što izgubiš, nešto dobiješ. Za sada dobivam tjelesnu kondiciju. I masu znanja jer učim k'o luda. Još slijedeći tjedan zadnji kolokviji, pa završni ispiti i sa 15.6. sam gotova sa faksom. Onda tri mjeseca imam samo posao i slobodno vrijeme. Nije loše ... Nemam posebnih planova. Jedini je plan ne biti doma
lovesucks @ 11:49 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, svibanj 17, 2008
Događalo se već u mome životu da dođu teški trenutci. Kad nekako ne vidim smisla u svemu. Kad više ne želim ići dalje. I opet sam tu. Jedan takav trenutak. Tj. bila sam u tom raspoloženju. Ali valjda na ovom svijetu ipak postoji nekakva ravnoteža. Nešto izgubiš, nešto dobiješ. Uvijek je tako.
Dogodilo se to što je. Povratka nema. Teško je, ali držim se. Drže me ljudi oko mene. Prijatelji koje imam dugo bili su tu. Nisu me pustili samu. Ni trenutka. Nisu mi dali, ne daju mi da ostanem sama. Ne daju mi da počnem plakati. Ne daju mi da se sažaljevam. Ne daju mi da krivim sebe. Opet su se potvrdili. Moja S. koja mi nije dala da ne odem na trening, moja M. koja je otišla sa svog posla i došla k meni da me drži za ruku, moj S. koji je reaogirao nevjericom, pa bijesom i gomilom brige ... svi moji najbliži. Tu su. Nepotrebno je govoriti im hvala. Oni znaju koliko mi znače.
Ali iznenadili su me neki drugi ljudi ... Recimo M kojeg sam upoznala prije dva mjeseca na fešti kod frendice. Osoba koja mi je legla na prvu loptu. Vesel, zajebant, smisao za humor ... Ni on mi nije dao da budem sama. Pozvao me na kavu i rekao da slobodno pljujem po muškom rodu. I ispričao mi hrpu viceva.
Moja mlada kolegica iz ureda ... ona me je iznenadila. Zaključala je naš ured i nikoga ne pušta k meni. Ne da da me itko gnjavi bilo čime. Obično je to moj dio posla, radi faksa ona mi je nadređena.
I moja B ... sa kojom sada idem na kick aerobic. Tri puta tjedno ispucam se do kraja. Čini čuda za psihu.
Na kraju moja mama. Dogodilo se nešto čudno. Kada sam nervozna inače jedem sve što mi dođe pod ruku. Ovaj put nemam volje za jesti. Nimalo. Pa mama sprema klopu, spremi mi klopu zana posao i zove ako sam jela ... Jučer joj je bio rođendan. Sretan ti rođendan, mama ...
To su stvari koje vrijede, to su ljudi koji vrijede.
lovesucks @ 10:07 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 15, 2008
Nikada nije previše dobro previše misliti o stvarima koje su prošle. No to je nagon koji malo nas može spriječiti. Prirodno je valjda pokušavati shvatiti zašto stvari završavaju. Pokušavam to zadnjih dana. Nisam sigurna koliko mi dobro ide ili ne ide. Vjerojatno samo mlatim praznu slamu. U tuđi um ne možemo ući nikada. Ono što možemo, ono što ja mogu, jest potražiti svoje vlastite greške. Bezgrešan nije nitko, svatko kad tad nešto zasere. Bitno je kako se sa time nosimo. I što, ako nešto, iz toga naučimo.
Problem je ipak objektivno sagledati sebe. Teško da mogu naći neku sredinu. Ili ću se opravdati za sve što radim ili ću pak biti previše kritična. Zaključak mog razmišljanja i nije baš neko otkriće. Dala sam u vezi sve od sebe. Baš sve, bez rezervi. Onako kako mislim da treba. Voljela sam, bila sam potpora, bila sam tu kada je lijepo i kada je ružno. Bilo je ružnih dana, uvijek ih ima, ali bilo je toliko lijepih. Ono što se ja, bedasta kakva jesam, pitam, jest jesu li ti lijepi dani bili laž? Nekakav hir možda? Znam da su to glupa pitanja i da vjerojatno samu sebe mučim više nego je potrebno. Ali izgleda da imam klasični ženski mozak - sve, ali baš sve treba jako dobro izanalizirati ...
Na kraju sam zaključila da me najviše boli način. SMS. Običan, jednostavni, hladni SMS. Prekidi se događaju. Ljudi se udalje jedni od drugih, tisuće su motiva. Nije da ne bi bolilo na bilo koji način. Ali ovako imam osjećaj da mi je slomljeno srce, povrijeđen ego i imam osjećaj da prema meni ne postoji niti mrvica poštovanja. A to boli jako. To ustvari boli najviše. Ovaj šugavi osjećaj da netko koga sam voljela, tko je navodno volio mene ne smatra da zaslužujem da mi se to kaže u lice. Bez obzira na to kakve baljezgarije koristi kao razlog.
lovesucks @ 16:50 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 13, 2008
Što reći, ne znam, gdje početi, znam još manje ... Gotova je moja ljubavna priča. Naprasno, bez najave, bez ikakvog objašnjenja. Jednom jedinom SMS porukom. Okrutno, nisko, bez ikakve prilike da saznam što je iza toga. Odbija me vidjeti.
Voli me, ali ima stvari koje su jednostavno nemoguće, kaže on. Piše, ustvari. Odovojeni život, veza na daljinu, teško mu je tako (meni vjerojatno nije), on treba više, ja trebam više. Svi trebamo više. Mislila sam da je to više biti skupa. Kao i do sada. Krivo sam mislila.
Osjećam se ... ne znam točno kako. Ne plačem, to je čudno. Trebala bih plakati, zar ne. U šoku sam. I to velikom. Možda ne toliko samom činjenicom da je veza gotova, koliko načinom na koji je to učinjeno. Funkcioniram mehanički već dva dana. Radim, i to radim k'o konj, dođem doma pa dovršavam seminare, eseje i ostale pizdarije za faks ... družim se sa ljudima, čak imam i osmjeh na licu. Izgledam kao da se ništa nije dogodilo. Barem onima koji me ne poznaju dobro. Ovi drugi su samo jednom pogledali moje oči i bilo im je dovoljno. Praznina. Osjećam se prazno. Izdano. Prevareno. Osjećam se kao da mi je devet mjeseci lagao. Pričao neke priče. Kao da sam sanjala. Ajde, barem je bio lijep san. Trebala bih zbog toga biti sretna ...
lovesucks @ 18:46 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 21, 2008
Nema me ovdje već dugo ... a i sada sam tu samo na kratko, u pauzi koju se trudim uzeti svakoga dana. 
Ritam je lud. Posao zahtijeva sve više, faks je poludio, dragi je trenutno tu, prijatelji sve nešto slave, proljeće je u zraku ... A dan ima samo 24 sata. Još nekih 6,7 dnevno dobro bi mi došlo. Da se naspavam.
Trošim se previše, spavam premalo, moram stati. Tijelo već lagano vrišti "Dostaaaaaaa!". Pa mijenjam neke navike ... zdravlje je ipak na prvom mjestu.

Nadam se da ste mi svi vi dobro
lovesucks @ 14:03 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 13, 2008
Jako davno, tamo u mojim blogerskim počecima, napisala sam jedan post o predrasudama. I onome što one čine našim životim. Mojem točnije. Tada se radilo o onoj staroj da dečko mora biti stariji od cure. Jer sam ja tada naletila na jednog mlađeg koji mi je zavrtio glavom  Pa sam bila sva u nedoumici. I iznenađena sama sobom koliko je ustvari to "pravilo" ukorijenjeno duboko u meni. No, tada sam to prevladala. Na kraju nije uspjelo, ali je bilo prokleto dobro dok je trajalo  Za sebe sam tada otkrila da sam u nekim stvarima zaista konzerva. Da nisam baš onoliko liberalna koliko bih htjela biti. 
No dobro. Jučer sam pila kavu sa jednom dragom prijateljicom. Nismo se dugo vidjele. Sjajna cura koja nikako da u zadnje tri godine nađe neku osobu koja bi joj odgovarala. I kaže ona meni da se sada pojavio jedan "mulac". Ona ima 28, kao i ja uskoro, a dotični će tek navršiti 24. I pitam ja da u čemu je problem? Pa nije da ima recimo 18. A problem isti kao kod mene onda; izgrađeni, ustvari više usađeni stav da on mora biti stariji. A ne mogu ju sada špotati kad sam ja ista (bila?!). I pitam ja a jel on trza. Kaže pojma nema. Neka toplo/hladno igra je u điru. Malo visi oko nje, pa ga nema ... A poznavajući nju, njoj je to problem. On bi se igrao. A ona mrzi igrice. Ako dodam njenu nesigurnost ... Mogu zamisliti da joj lako nije. 
Ali želim samo da ne bude konzerva. Vrijedi probati. Izgubiti ne može ništa. Jer godine niakada nisu bile, a ne vjerujem da će ikada ni biti, jamac zrelosti. Ako njemu ne smetaju njene godine - ma samo naprijed moja S.

lovesucks @ 09:26 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 12, 2008
Dragi je u Padovi dobio ured. Dijele ga on i njegov kolega Slovenac. Više se ne gura sa ostalima u minijaturnoj svlačionici sa ormarićem u kojeg njegov sako stane jedino ako ga zgužva u oblik kuglice i zagura u kut. Zadovoljan je. Poslao mi je slike. Ured ko ured. Njemu ok. Ionako tamo samo uči kada mora. Ostatak dana leti po bolnici. 
Ali na stolu, njegovom stolu, je okvir za slike. Obični, drveni, jednostavan. Sa mojom slikom u njemu  Povećavala sam taj dio slike samo da to vidim. U njegovom stanu tu doma nema ni moje ni naše slike. Nema je ni kod mene doma. Imamo slika, ali sve su u kompu. Valjda lijenost za to razviti, ne znam. Prokletstvo modernog doba. On je meni na desktopu  A ja sam njemu na stolu  Lijep osjećaj ...
lovesucks @ 08:32 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 11, 2008
Hvatam zaostatke u informiranosti. Prelistavam novine, klikam malo po portalima, a sinoć sam i Dnevnik pogledala. Vjerojatno samo zato jer su me stvari rasturile, pa iz kreveta nisam ni mogla ni htjela, a najnapornija fizička aktivnost bila je prebiranje po daljinskom.
Kaže Sanader da se ZERP neće primjenjivati na Italiju i Sloveniju do ulaska u EU. A što je bilo bitno da se primjenjuje na nekog drugog osim njih? Bosnu, Crnu Goru?  Bila sam pod dojmom da nam Talijani rade najviše štete. A kad uđemo u EU to će ionako biti naše, europsko. Pa ćemo mi ribariti kod njih (lovit ćemo valjda mulj po dnu mora), a oni kod nas. Dok ribice bude bilo. Bitno da smo se mi zaštitili. I da će pregovori sada uletiti u barem šestu brzinu, pa da u svjetlu budućnost koja nas čeka u EU uletimo što prije. A svakako prije Srbije. Jebem ti ja tu "svjetlu" budućnost!
Ukinuti će, ili su bar tako najavljuju, onu pristojbu kod doktora. Ma što su dobriiii, srčeka jedna. A ako je, kako je ntko od ekipe sa Markovog trga izjavio, ta pristojba bila nepotrebna, jel' možemo tražiti povrat? Ja sam i one račune sačuvala
A da, i proračun je donesen. KBC Rijeka, vidi čuda, nije dobio nipola od potrebnog. A jučer sam se vozala zaobilaznicom, a niti jednog radnika nisam vidjela. Bit će da će Obi opet Kalmeti razglednice slati. Do slijedećih izbora ...
Osijek će valjda konačno dobiti vlast. Škoro je fino uštedio na kampanji, čovjek spojio ugodno sa korisnim i pjevao sam sebi. Vjerojatno mu je HDZ i platio. Čist račun, duga ljubav.
Ali u moru ovih političkih pizdarija, dvoličnosti i sveprisutne gluposti, Blanka je opet pobijedila. I Ivica je drugi. Takve vijesti bih ipak radije čitala. Bravo njima. Ova gore spomenuta ekipa bi od njih mogla ponešto naučiti.
lovesucks @ 08:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 3, 2008
Eto, čitam jutros da Skitaca pita da što mi magla od 25.2. traje? Heheh, ma nije, ali imam masu posla. No, eto me malo i amo  Živa jesam, zdravlje me za sada služi, krenula su mi nova predavanja na faksu, počelo me lupati da subotom idem vanka sa curama plesati i pjevati, nedjelje ja spavam duže od dragoga (a on nikako da od te činjenice dođe k sebi), posla kao u priči ... Uglavnom, život ide dalje punom parom.
A i eto, sada je službeno da su mom dragom ponudili da na jesen preseli u Padovu i tamo radi. Pa mi je on na sto čuda. Ustvari sto je malo za reć ... Iako mu nude da može svako toliko doći doma, ali opet ... to bi bilo potpuno preseljenje u Padovu. Pa smo došli do razgovora o tome što dalje?! Ne dolazi, po meni, u obzir da takvu priliku propusti. A on pak o tome ozbiljno razmišlja. Jer zna da ja još dvije godine dok faks ne završim ne mogu baš iz Rijeke. Ipak, sa faksom ću svagdje lakše naći posao. I tako smo sada u pregovorima, razgovorima, nedoumicama, strahovima ... On ne zna što bi, ja znam da možemo to izdržati, a opet ... dvije godine i nisu tako malo. No, jedno smo se složili; malo po malo. Ima vremena dva mjeseca da im da odgovor. Pa ćemo još razmišljati. Ne želim da mi ono što može biti pokvari ove trenutke koji jesu s njim sada.
Eto, to su najbitnije novosti ... odoh radit malo ... posla je jako puno.

Pozdravi veliki svima
lovesucks @ 09:29 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 25, 2008
Vidjela sam svakakvih magli u životu. Ali danas mi se prvi puta dogodilo u mome gradu da vidim tu čudnu maglu koja je došla sa mora. Čudna je to slika bila. Kada se ujutro vozim na posao ima jedan zavoj, kada se vidi cijela Rijeka kao na dlanu. Inače, kada je magla, do tog zavoja se ništa ne vidi, a onda odjednom sve čisto. Kod mene je magla, u gradu čisto. Ne i danas. Danas sam došla do tog zavoja i sve što sam vidjela od grada bili su gornji katovi nekih viših zgrada kako vire iz magle. Kao u pričama, uzdižu se iz oblaka. Predivna slika
Još mi je zanimljivije bilo vidjeti kako magle nama iza zgrada, već samo u prolazima koji vode do mora. Ma tako čudno, meni tako novo, sjajno. I slušala sam na radiju da već dugo nije bilo takve magle. Ajde, neka sam i to vidjela
lovesucks @ 09:37 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
Arhiva
« » ruj 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Anketa
Koliko je u vezi sex važan?




Index.hr
Nema zapisa.